Henri de Lubac

Henri-Marie de Lubac (Cambrai, 20. veljače 1896. – Pariz, 4. rujna 1991.), francuski kardinal, isusovac, jedan od najeminentnijih katoličkih teologa 20. stoljeća. Njegov glavni doprinos bio je u teološkim djelima i u sudjelovanju na Drugom vatikanskom saboru, gdje je dao važan doprinos. Pridružio se Družbi Isusovoj sa 17 godina. Studirao je filozofiju u Engleskoj i Francuskoj. Tijekom Prvog svjetskog rata služio je u vojsci, gdje je teško ranjen i ostale su mu trajne posljedice ranjavanja. Od 1929. studirao je fundamentalnu teologiju i povijest religije na Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Lyonu. Tijekom njemačke okupacije Francuske tijekom Drugog svjetskog rata, bio je zatvoren nekoliko puta. Osnovao je ugledni teološki časopis Communio 1972. godine, zajedno s teolozima Hansom Ursom von Balthasarom i Josephom Ratzingerom (papa Benedikt XVI.) U časopisu su nastojali dati pozitivan odgovor na teološku i kulturnu krizu, koja je nastala nakon Drugoga vatikanskog koncila. Henri de Lubac aktivno je sudjelovao na Drugom vatikanskom saboru kao priznati i ugledni teolog. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je kardinalom 1983. godine. Umro je u 1991. godine u Parizu.